DEFINISANJE INTELIGENCIJE - NEMOGUĆA MISIJA
Reći za inteligentnog čoveka da je pametan, nesumnjivo je velika omaška. Jer pamet, kažu, zavisi isključivo od tačke gledišta. Š to je najproblematičnije, to taj pojam ne razlikuje mnogo od sestre sa kojom je često mešaju - izgleda da i inteligencija takođe zavisi od tačke gledišta.
Inteligencija jeste sposobnost shvatanja i razumevanja pojava i stvari, ali jeste i sposobnost kombinovanja, jeste i originalnost i produktivnost mišljenja, sposobnost snalaženja u novim situacijama, oštroumnost i veština razmišljanja na pravilan način.
Sa definicijama inteligencije može se ići u nedogled: sposobnost rasuđivanja, brzina i dinamičnost u postizanju cilja, sposobnost izvlačenja pouka iz iskustva" Zašto ju je tako teško definisati?
Teško je definisati i mnogo jednostavnije pojmove. Uzmite olovku i pokušajte da u praznom redu ispod napišete definiciju TOČKA.
Videli ste, nije nimalo lako! Kako onda definisati nešto tako slojevito, složeno i multidisciplinarno kao što je inteligencija. Estetska, emocionalna, evolutivna, ekonomska... koliko samo vrsta inteligencija ima samo na slovo E!
Postoji i verbalna, radna, konkretna, sintetička, analitička, socijalna, finansijska, prostorna" Kako onda sve to objediniti u jedan pojam? Nikako! Svi vidovi su u većoj ili manjoj meri bitni elementi ličnosti ali, sa izuzetkom jedne podvrste, ne možemo ih pouzdano izmeriti. Možda je zato predmet najveće radoznalosti baš taj merljivi vid, takozvana logička inteligencija.
Najpouzdanije merenje logičke inteligencije već šezdeset godina vrše psiholozi Mense. Njihova merodavnost je u najvećoj meri posledica velikog broja uzoraka. Rezultat Mensinog testa je proizvod iskustva sa nekoliko miliona testiranih ljudi. Mensa koristi Ravenove matrice, grafičke testove za čije rešavanje nije potrebno poznavati nijedan jezik, matematiku ili bilo koji prethodno spoznati skup činjenica.
Sam termin inteligencija potiče od latinske reči intellegere koja znači shvatiti, razumeti.
Prvi instrument namenjen proučavanju kompleksnih mentalnih funkcija konstruisao je 1905. godine Binet, i to za potrebe izdvajanja dece koja usled zastoja u mentalnom razvoju ne mogu da prate normalnu školsku nastavu. Prvih deset godina posle objavljivanja, Binetov test i njemu slična sredstva korišćena su prvenstveno za ispitivanje dece ili umno zaostalih. Binet je standardizovao svoju skalu inteligencije samo do petnaeste godine starosti. Praktičari su, međutim, uvideli da se testovi inteligencije mogu upotrebljavati i za odrasle (najpre je to bila populacija kaznenih zavoda i psihijatrijskih klinika). Tek 1917. godine, kada je američka armija angažovala psihologe da bi joj pomogli pri klasifikaciji regruta, došlo je do šire upotrebe testova inteligencije u ispitivanju odraslih. Rat sa svojim potrebama za masovnim testiranjem doprineo je konstrukciji novih testova inteligencije koji su se mogli zadavati grupno.
Količnik inteligencije (IQ - inteligence quotient) predstavlja odnos između skora (rezultata) koji ispitanik postiže na određenom testu inteligencije i skora koji postiže prosečna osoba istog uzrasta na istom testu, kada su oba skora izražena istim načinom obeležavanja. Test je sredstvo kojim se on meri.
IQ=postignuti skor/očekivani prosečni skor za određeni uzrast
IQ je mera koja definiše relativnu bistrinu ili intelektualne mogućnosti jedne osobe. Konstantnost IQ-a je osnovna postavka svih skala u kojim su relativni nivoi inteligencije izraženi pomoću njega. IQ jednostavno znači da je inteligencija neke određene osobe u svakom trenutku definisana njenim relativnim položajem među vršnjacima uzrasne grupe. Ovo znači da iako se apsolutni kapacitet jedne osobe može izmeniti, njen relativni položaj, pod normalnim okolnostima, neće.
Prosečna osoba spada u srednjih 50% neke grupe, a prema konsenzusu prosečni IQ ima vrednost 100, dok za sve ostale IQ vrednosti nema ni istorijskih, ni statističkih obaveza. Ipak, kod većine testova kao donja granica tzv. prosečne inteligencije uzima se IQ=90.
Brojčano istovetni količnici inteligencije sa različitih testova mogu da predstavljaju različite stupnjeve inteligencije. Činjenica da su razni autori stvarali svoje vlastite klasifikacije inteligencije otežavala je saglasno i ujednačeno označavanje i interpretiranje rezultata, što je neophodno.
Da bi se izbegla konfuzija, nastala usled nediskriminativnog izjednačavanja količnika inteligencije dobijenih na različitim testovima, izgledalo je razumno pokušati sa redefinicijom osnovnih kategorija inteligencije na osnovu eksplicitnih statističkih kriterijuma. Predložena klasifikacija se zasniva na tome da svaki nivo inteligencije ima klasni interval koji obuhvata niz IQ-a koji se nalaze na merljivoj udaljenosti od proseka, a ove udaljenosti su izražene kao množioci standardne devijacije.
Teorijska statistička klasifikacija inteligencije
Klasifikacija |
Granice izražene u standardnim devijacijama (SD) |
Procentni udeo |
Zaostali |
-3 SD i ispod |
0.13% |
Granični |
-2 SD do -3 SD |
2.14% |
Ispod proseka |
-1 SD do -2 SD |
13.60% |
Prosečni |
-1 SD do +1 SD |
68.26% |
Nadprosečni |
+1 SD do +2 SD |
13.60% |
Superiorni |
+2 SD do +3 SD |
2.14% |
Veoma superiorni |
+3 SD i iznad |
0.13% |
Da bi neko postao član MENSE potrebno je da na određenom testu inteligencije postigne rezultat koji mogu da postignu samo dvoje od stotinu pripadnika, iz opšte populacije, njegove starosne dobi (nešto iznad +2 SD). Ovaj uslov je nepromenljiv, bez obzira koja se skala, odnosno test inteligencije koristi.
Iako je IQ najbolja pojedinačna mera inteligencije, on nije ni jedina, ni potpuna mera. Inteligencija je funkcija i drugih faktora, a ne samo intelektualne sposobnosti. Da je ovo tačno znamo iz prakse, jer se osobe koje imaju isti IQ mogu znatno razlikovati. Ovi drugi faktori - motivacija, emocionalna stabilnost, upornost, nisu uvek merljivi, niti ih je uvek jednostavno jasno izdvojiti, ali se moraju uzeti u obzir u konkretnim situacijama.
Putovanje kroz pojmove raznih vrsta inteligencije zasigurno je najsagledivije preko zadataka koji im pripadaju. Ne samo da će se tako izbeći beskrajno nabrajanje definicija i njihovih autora, već će se i ove stranice zašareniti mnogo zanimljivijim štivom.
1)
Primer zadatka sa Mensinog testa:
(Ako ga rešite za manje od jednog minuta, preporuka potpisnika ovih redova je da se odvažite i odete na sledeće zvanično testiranje koje organizuje ova prestižna organizacija.)
Rešenje: 6, jer se levi i desni krugovi u kolonama i redovima potiru.
Na Mensinom testu ima 36 ovakvih zadataka a vreme za njihovo rešavanje je 40 minuta. Za taj famozni, pristupni IQ od 148 po Katelovoj skali, potrebno je tačno uraditi 28.
Na ovom testu vreme je osnovni ograničavajući faktor. Smatra se da te zadatke može rešiti svako ako ima dovoljno vremena. Problem je što ih je potrebno rešiti što više za četrdeset minuta. Zato se i kaže da je logička inteligencija sposobnost brzog nalaženja zakonitosti u naizgled proizvoljnim nizovima, ili prenešeno na životne situacije, brzog snalaženja u novonastalim okolnostima.
U drugim, manje standardizovanim IQ testovima, zadaci su sasvim drugačiji.
2)Primer numeričkog zadatka:
3 5 10 12 24 ? Koji broj nastavlja niz?
Rešenje: Broj 26, jer je niz: 3 plus 2, 5 puta 2, 10 plus 2, 12 puta 2, 24 plus 2 = 26
Zanimljivi testovi inteligencije mogu biti i anagrami ili rebusi ali će rezultat takvog testa biti krajnje nepouzdan. IQ nekoga ko godinama kupuje i rešava enigmatiku biće precenjen, dok će kod ljudi koje to nikada nije zanimalo biti obratno.
3) Primer rebusa:
Rešenje: VOSKAR 4) Primer anagrama
Anagram je reč, fraza ili rečenica nastala premeštanjem slova iz određene postavke. Primer anagrama:
Koja reč je anagram od reči ZEBRA?
Rešenje: BREZA
5)
Korak dalje su anagramni rebusi. Tu se od primarnog rešenja rebusa izvodi konačno, i to premetanjem slova. Na primer:
Rešenje: Lopta i gol, sledi POLIGLOTA; Autor: R.Mladenović "Eureka"
6) Primer zagonetke:
Š ta je to: ujutru ide na četiri noge, u podne na dve a uveče na tri?
Rešenje: Čovek, jer kao beba puzi, kasnije hoda a u starosti se pomaže štapom.
7) Primer zadatka koji zahteva i logičku i verbalnu inteligenciju:
Koju reč i najrečitiji ljudi izgovaraju pogrešno?
ODGOVOR: To je reč - pogrešno.
8) Primer zagonetne priče, jednog od najzanimljivijih i najsloženijih vidova mozgalice:
Na dvadesetom spratu solitera živeo je patuljak. Vodio je uredan život, metodički usklađen sa poslom kojim se bavio. Ustajao je rano, oblačio se, doručkovao, liftom se spuštao do prizemlja i odlazio na posao. Uveče, uvek u isto vreme, vraćao bi se kući i odmarao. Naizgled, sve uobičajeno, osim jednog malog detalja: kada se uveče vraćao liftom, zaustavljao bi se na desetom spratu i nastavljao peške do dvadesetog. To, složićete se, nije lako. Zašto je to radio svakoga dana?
Rešenje: Patuljak, malen rastom, nije mogao da dohvati dugmad lifta iznad onog koje vodi do desetog sprata.
9) Primer zadatka koji su neke strane firme u Beogradu postavljale pred kandidate za odgovorna radna mesta:
Pored puta, na ravnom tlu, su dve sasvim uspravne bandere, visoke po pet metara. Sa vrha jedne do vrha druge visi žica dugačka 10 metara. Ako ta žica u jednoj tački dodiruje tlo, koliko su te dve bandere udaljene jedna od druge?
Rešenje: Nisu udaljene uopšte. Ukoliko žica dugačka deset metara dodiruje tlo, one su sasvim pripijene jedna uz drugu. Zapamtite ovaj zadatak i ovo rešenje, možda vam jednom pomogne pri zaposlenju.
10) Primer brzopoteznog zadatka:
Marijin otac ima pet kćeri i jednog sina. Sin mu se zove Oto. Najstarija ćerka mu se zove Ana, druga Ena, treća Ina, četvrta Ona. Kako se zove njegova peta kći?
Rešenje: Marija, naravno.
11) Primer paradoksalnog zadatka:
Ako ste vozili od Beograda do Novog Sada prosečnom brzinom 50km/h, kojom brzinom se morate voziti nazad do Beograda, da bi vam PROSEČNA BRZINA CELOG PUTA bila 100 Km/h?
Rešenje: Nemoguće je postići prosečnu brzinu celog puta od 100km/h, makar se nazad do Beograda vozili i raketom. Razmislite zašto. Da vam bude lakše, zamislite da je razdaljina između Beograda i Novog Sada samo 50 kilometara.
12) Na kraju, evo i poslastice. Pred vama je primer zadatka iz X testa, čuvenog po zlu, koji pored visokog koeficijenta logičke inteligencije zahteva jake konvertivne i divergentivne elemente razmišljanja:
76,77,78,79,20,27,?
Koji broj nastavlja niz?
Sagledavši ove zadatke (koji predstavljaju samo mikronski deo vrsta mozgalica kojima se pokušava izmeriti oštroumnost) za čije su rešavanje potrebne razne vrste inteligencije, jasno je da je za sada najpametnije Njeno Veličanstvo Inteligenciju ostaviti bez definicije. U to ime, i ovaj poslednji, najteži zadatak ćemo ostaviti bez objavljenog rešenja. Za sada.
Uroš Petrović