Kad učenje nije mučno
Biramo buduće profesije i školujemo se. Naša životna zanimanja bila bi nezamisliva bez znanja i stručnosti, koje stičemo tokom studiranja. Ono što ne možemo uvek da izaberemo, uprkos želji koju imamo, jesu i naši profesori. Da i to možemo uvek da činimo, nesumnjivo bismo birali stručne predavače, koji bi na nas kroz svoja nadahnuta predavanja delovali inspirativno. Kad kod njih primetimo saosećanje "pomešano" sa smislom za humor, a pritom ne izostanu ni strogost i zahtevnost, onda smo sigurni da je kombinacija uspešna! Dobitak je student podstaknut na učenje, rad i redovno pohađanje nastave. Ovog puta za Vox predstavljamo neke od profesora Novosadskog univerziteta, koji nailaze na odobravanje studentske populacije kako zbog svojih metoda rada, tako i zbog pristupačnosti studentima. Na pitanja koje su to, po njihovom mišljenju, uspešne metode rada, koji pristup podstiče akademce na dalji rad, kao i koja je njihova poruka studentima, oni ovako odgovaraju.
Rad se uvek isplati, a znanja nikad dosta
Profesor Ilija Ćosić, dekan Fakulteta tehničkih nauka, vidno iznenađen laskavom titulom omiljenog profesora na fakultetu, ističe da mu je veoma drago zbog te činjenice. Kaže, to ga dalje podstiče i daje mu snagu da nastavi sa takvim radom. Ćosić ipak dodaje da je za njegov uspeh zaslužan čitav tim ljudi koji stoji iza njega i omogućava odlično funkcionisanje fakulteta. Osvrćući se na metode u radu, on kaže da je za uspeh u tome prvenstveno zaslužan odnos poverenja na relaciji student - profesor. U radu mu pomaže i njegov moto "student je car", koji nastoji da podeli i sa drugim zaposlenima. Bilo da je u ulozi predavača ili dekana, Ćosić veruje da studenti imaju apsolutnu prednost, na šta ukazuje i njegov metod rada zasnovan na principu "otvorena vrata". Ukoliko se studenti suoče sa nekim problemom, slobodni su i uvek rado viđeni u kancelariji dekana. On, takođe, naglašava da studenti svih struka na fakultetu imaju isti tretman. U cilju ispunjavanja mnogobrojnih obaveza, Ćosićeva predavanja su u jutarnjim terminima, dok je popodne rezervisano za rešavanje "drugih studentskih problema". Prema njegovim rečima, naša država se uspešno otvara prema svetskom i evropskom univerzitetskom prostoru, a u skorije vreme se nada i integraciji u evropski privredni prostor. Kako bismo bili u toku sa evropskim dešavanjima, on naglašava da "nema proizvodnje bez inženjera", ujedno podstičući studente da se usmere na neke od zapostavljenih struka kod nas, kao što je, navodi on, mašinstvo. "Rad se uvek isplati i znanja nikad nije dosta, a Evropska unija gradi društvo zasnovano na znanju", poručuje Ćosić.
Podstaći ih da što više čitaju
Kosta Josifidis, profesor Makroekonomije sa Ekonomskog fakulteta, smatra da se uspešne metode rada sa studentima prvenstveno zasnivaju na sposobnosti profesora da ih podstakne na čitanje strukovne literature, kako bi bili u toku sa aktuelnim dešavanjima a ujedno i u mogućnosti da prate predavanja koja prelaze okvire udžbenika. "Da bi čovek, pre svega, bio atraktivan sam sebi, a onda i publici, mora u kontinuitetu da čita. Dakle, da priča ono što je najsvežije, a ne samo ono što je napisano u udžbeniku, jer ono što je u knjizi se nikad ne može izbeći i po definiciji je staro. Makroekonomija je veoma dinamična u empirijskom smislu i treba je permanentno pratiti, kako čovek ne bi bio zatečen", objašnjava Josifidis. "Važno je da se publika na lagodan, ali istovremeno i provokativan i self-respect način isprovocira da čita. Trebalo bi i unapred da čitaju, jer bi na taj način kvalifikovanom predavaču mogli da postavljaju pitanja i učestvuju u predavanjima, a ne smemo zaboraviti da je veoma važno podsticati ih da postavljaju pitanja. Studenti ne smeju biti tromi, ni lažno komforni. Moraju da zahtevaju visok nivo usluge, a to je permanentna interakcija na relaciji student-profesor i obrnuto", dodaje on. Na pitanje koja je to, po njemu, uloga koju zauzima u životima svojih studenata, Josifidis odgovara: "To bih ipak prepustio studentima pojedinačno, pa čak i grupno. Nezahvalno je da ja procenjujem svoju ulogu u njihovim životima, a ono na čemu insistiram je to da im moram dati koordinatni sistem da prate makroekonomiju". Kako još navodi, on kod studenata želi da izgradi samodisciplinu, jer moraju znati šta hoće od sebe i šta žele da postignu. Siguran je da ih, ako ne mogu da poštuju sami sebe, ni profesori ne mogu poštovati. Podelio je sa nama svoje razmišljanje o tome kako je za svakog studenta korisno da, ukoliko ima mogućnosti, provede semestar na razmeni u inostranstvu radi sticanja jezičkih iskustava, novih saznanja i upoznavanja drugih tehnika. Josifidis takođe predviđa našim studentima svetlu budućnost, jer kako kaže, "ako nešto vredi u ovoj državi, to je naša mladost". Samo je, kako on zaključuje, treba na pravi način usmeriti i organizovati.
Međunaslov: Studenti mi otvaraju nove horizonte
"Znam da ljubav prema poslu zvuči kao opšte mesto, ali ništa tačnije ne opisuje zašto mi je svaki novi semestar i svaka nova generacija studenata izazov i avantura u koje krećem otvorenog uma i s entuzijazmom koji me drži, evo, već osamnaest godina". Tako svoj rad opisuje doc. engleske književnosti dr Ivana čurić-Paunović. Ona pojašnjava: "Bavljenje književnošću je uvek privilegija, ali kada je istražujete s mladim ljudima koji u nju unose duh svog vremena, svoju vizuru i iskustvo neminovno različito od vašeg, onda se čitanja obogaćuju, produbljuju, dobijaju novi smisao. Priznajem, najviše mi se dopada da slušam šta studenti imaju da kažu o nekom delu i da vodimo razgovore, koji ponekad znaju da otvore čitave nove horizonte." Ipak, primećuje da te situacije danas i nisu toliko česte, jer zahtevaju dobru pripremljenost, pa se u moru studentskih obaveza pripreme nekada odlažu i zanemaruju, a to se zatim odražava i na kvalitet rada. Ona smatra da može da bude uspešan predavač samo onoliko koliko su uspešni studenti s kojima radi. Veruje da je na njoj da im pruži sve potrebne informacije, da ih zainteresuje, a savremena engleska i američka književnost kojima se bavi joj u tome umnogome pomažu. Najbitnije, kako joj se čini, dolazi posle - u samostalnom radu za koji se osnove stiču tokom studija. Zato, savetuje ona, ne valja sebi činiti lošu uslugu i hvatati prečice, jer to kasnije ume skupo da košta. čurić-Paunović podseća i na to da smo usred svojevrsne tranzicije u visokom obrazovanju i da smo započeli sa drugačijim načinom studiranja u odnosu na ranije periode. Baš zato je i svesna toga da se od predavača očekuje određena doza razumevanja, strpljenja i fleksibilnosti, kao i veliki rad da sve to zaživi na pravi način.
Tamara Glišić, Ekonomski fakultet, Novi Sad
Johana Sakalas, Filozofski fakultet - Engleski jezik, Novi sad